уторак, 29. јун 2010.


  • starci,slični osušenom drveću
  • igraše svoj poslednji ples.
  • Hej ples
  • začarani izvorom sa koga je dopirao zvuk
  • ne osećajući poglede znatiželje oko sebe
  • upirući svoj polet na korak iz koga je nastao pokret
  • iz koga se preobratila igra,
  • igra koja je pagansko delo bila,
  • divlji ljudi,divni ljudi
  • kako je sreća blizu dodira,
  • dodir blizu pokreta
  • od njega ples,noć stvorena,
  • slobodan si zauvek
  • jer starci,slični,igraše svoj početak
  • ili možda kraj.

недеља, 20. јун 2010.

između je vatra,ne prestaje da gori
zašto ćutiš,između je ponor,dalekosežnost
otuđenosti
vreme oduzima,pročisti me svojom naivnošću
duhovni dodir uma tvog,zar ne želiš da poletimo
...smiraj je dana,leto budi iz učmalosti ljude
na ljuljašci,dočekujem ptice sa dalekog puta
lepota neba čini me tužnim,voleo bih da budem
gore
kada bi učinila ono zbog čega činim ja,nebo je
granica
dodir u senci,prestanak tišine,početak bola
koraci od snivanja,koraci od snova,memljivo
jutro,mamuran dan
raskalašne duše što izgubile su sve,uvek je
početak,uvek je kraj
između je vatra,ne prestaje da gori,na suprotnim
stranama mi,lažju okovani
daleko ću stići kroz tebe,tvoje telo je procep koji
ne želiš da zatvoriš
ja sam predan putnik,ostavljam zapise,dok
večnost ne počne
iluzija dok ne izbledi,hoćeš li se sećati trenutka
kada je nastao haos
kada smo zatvorili krug,ja i ti..

#Cause it"s not peace but death
We are loking for movement but getting only restlesness

петак, 4. јун 2010.

затим,оставила си све због чега си желела да постојиш
ја сам НАПОКОН престао да се бојим
тренутак се стапао са ТЕЖЊОМ ДВАЈУ ТЕЛА
КОНАЧНО СПОЗНАЈЕМО СЛОБОДУ,слободи је мука од нас
патетично црпимо нежности које су само део СЛОБОДНЕ
колико ОТРЕЖЊЕЊА ни због чега,ЈУРЦАМО ДА БИ САЗНАЛИ
а кад,КАДА

сазнамо,ОДЛАЗИМО у поновну тишину
зашто си тако лепа док ми не кажеш КО СИ
све након тога.....мени благост срца не дозвољава
ЈЕР ЗАР ти не схваташ,ми ЈУРЦАМО само да би САЗНАЛИ
али због лошег ПАМЋЕЊА ми то изнова чинимо
Временом,без мене,уходај стазу којом ћеш стићи
предиван је твој поглед кад схватим да стрепиш,
још ниси довољно срасла са самим собом,па луташ
али лако је,лако када прође све,више не додирује...
                                                                                                                                                                          
                                                                  
чему штит и мач девојко драга.........