понедељак, 31. мај 2010.

Каже Ивек да је све срање и да баталим се...

недеља, 30. мај 2010.

Ima sigurno boljih ljudi u drugom kupeu,
ovaj zaudara na laž i ljubomoru,
umorni ljudi sa prošlim na leđima hitaju niz put
želim da napustim ovo mesto,on se udaljava,
ljudi na drugoj obali
ima sigurno boljih ljudi u drugom
kupeu,putujem...
Ako mi veruješ,odakle ti snaga da varaš sebe
toliko dugo sa takvom ravnodušnošću
verujem da je jučerašnji dan bio poslednji,
ali evo ga danas,eto ga sutra,zar je i sutra zadnji dan
ili neće ni doći?
Koračaš ravno,iskre iz tvojih očiju izblede
potamne ti zenice,nekud odlutaš,daleko,deleko u sebe
ni ja te ne prepoznajem,
osećam udare te dubine u koje se spuštaš,
hladan vazduh iz utrobe zemlje
kao da ideš preduboko pa ako se i vratiš,sve izgleda bolje
još jedan poduhvat,još jedna varka,nažalost,vrlo uspešna
Snovi su prestali da postoje,znaš li šta znači kad više ne želiš
ništa za sebe,za druge,kad slomljeni duh tumara po ruševinama prošlog
a duša ćuti,nemo posmatra vreme što izmaklo je
Vidim još pojedine korake što nepomični stoje
na svojim početcima,ostavljene od svog pokretača
kao da očekuju pokret,umorni od ovog čekanja,svog tog nespokoja
Da li mi veruješ
dok dugo,nepomično,glavom zabodenom između nogu
strepiš,očekujući jutro,pijan od nespokojstva
više nego li od alkohola,dok celu noć posećuju te duhovi
koji su nenamerno prošli kroz tvoj život
ostavljajući ili uzimajući deo sebe,deo tebe
Ne želim da se sećam,trenutci koji su tu
nenametljivi,koji čine život,koji su moji,mojih trenutaka deo
momenat kada se rađaju,dok hodaju,trče ili stoje,dok preleću
kada poniru i ponovo se uzdižu,kada shvataju i kada umiru
traganje za istinom,tren,sada
...mislim za one kuji su prošli da je kasno
sva moja iskrenost da ih dodirnem je neiskrena
svestan da to ne mogu ja varam sebe....
Nemam snage za ponovo,to je konačna istina
suviše je bilo kraja i ponovnih početaka
istrošilo se telo,izhabala se duša,
ostala je želja,da podseća na bolje
da opominje pred gore,da kada kaže da ne može
a ti ne poveruješ i nastaviš istom silinom kojom je odisala tvoja mladost
znaš li kako je telu posle dugih,iscrpljujućih noći,nepovezanih koraka
kako je bolu kad mora da boli sebe,kako je vatri koja gori sebe samu
vodi koja otiče,životu koji nestaje i meni koji iznova ponavljam sve

среда, 19. мај 2010.

Dolaziš iz daleka,putniče kroz vreme
donosiš radost,uvek neiscrpne teme
na tebi život uči nova pokoljenja,uvek ti iznova
pokazuje..
tvoje ime,deo meseca i deo sunca,dve tek
rođene zvezde
nebo ti je pokrivač.prijatelju moj,kad kreneš niz
reku,prijatelju moj
neka vetar bude uz tebe,planine te očekuju
kada kreneš,putniče kroz vreme....

za mog prijatelja...
....usnule usne traže dodir,
ogrubeli prsti traže povod
okidač se nekako preznojio
ruka mi se stegla,hajde
ja sam to sebi dozvolio
tužna muzika je ona muzika što ne dodiruje,
tužan svako ko joj dvori sne,
lepršava moja sudba,uvek bol,uvek bol...
na kapcima mi sneg od prošle zime ostao
ali govori mi klovn bez mira
ona je muzika,njoj se uvek svira
čežnja me za tobom ponekad hvata,
dodir telom,prsti oko tvog vrata
ali ljubaznosti nikad dosta,deo sam našeg mosta
koračajući,zvono odzvanja
prihvatam se pločnika i nastavaljam sam
mada malo kasnim,znam,oprosti mi
ali ni gugutke više ne dolaze na moje prozore,
usrani golubovi,golubice...

субота, 15. мај 2010.

kad se oblikuješ,da li ti je drago,kada ti uzima deo tebe,uzaludno,a nije zaslužio..koliko imamo snage u sebi da izdržimo ljude koji i ne razmišljaju o nama,kad miris preovladava,osećam se tako da daleko....

четвртак, 13. мај 2010.

Vidi kako nestajem sa odlaskom sunca,gašenje
duše,
tolike stvari gode mom oku ali ipak,mrak me je
uzeo,
a ako ikad poželiš da mi kažeš,zašto,upitaj se
zar već ne znaš...
jedino mi možeš reći da ja ne želim,da prestajem sa borbom za nas
iako i ti znaš da su to tvoje reči,tvoja želja za mnom
govorim ti,nema prostora a da ne bude okovan gvožđem
predrasuda,
moj profil čoveka se nekud izgubio,sa njim i ja
uzaludna lutanja,uzaludna,zamorna,
nemam više snage dragi čoveče,volje da sve iznova pokrećem
sebe oblikujem,
jer znaš da bih osetio čarobni vetar slobode
ja moram da izpužem iz čaure,čaura svakodnevnice,
moj nakovanj sudbine
tužan stojim nad odlukama,odluke menjaju srž
umorne oči i izhabano telo,
teški trenutci kad bežeći od sebe,tebe,susretnem,sebe,tebe
bolni krik koji budi bol u mojoj već raspadnutoj raciji
upoznao sam anđela ali i demona u njemu
išao za tokom,ali je tok nestao u rascepu,rastao sa drevetom,
ali ga je neko posekao
nebo zamolio da me povede,ali uplašen odustao
i sada govorim zvuku,što otkida tišine deo da li bi možda
mene u svoj sićušni prostor,povesti hteo
lutam,izčekujem,nada je čudo,možda se dogodi
sretnem li anđela,da opet posadim drvo slobode
kraj izvorišta tek nabujale vode

уторак, 11. мај 2010.

  1. Spontanost razvaljuje,čudni su ljudi oblika
sva ta odela od senki sastavljena..Sa bezanađem se stopismo,oholi posmatrači,
govorimo kroz metaforu,govor je tada jači
Dolazak davno zaboravljenog,čudesan  san
zver na vratima,tako draga,umiljata sva
nestajemo,nestajemo,tako svesno...

петак, 7. мај 2010.

свирај кроз простор,носи звук неба,
летачи, суза за вас
погрешан,тако због тога тужан сам...
још док су се главе котрљале,тела беспомоћно копрцала
из очију док је сјај сијао
не повезани са мојим бесом,
ја сам се на вама искалио
у тренутку,очајан, када сам схватио,
али вас више није било ту,само се тела и даље копрцају.....
летачи опростите ми,моје сте очи,ископао сам их
моја сте слобода,ви више нисте ту....
...све је туђе,нама припада у трагу,
чак и онда,кад га поткрадамо
као да поткрадамо себе...
Свест и Светлост са којом свањивамо
Сан и мрак у које урањамо
да бисмо зановили поре тела и духа
и боље упознали Свест и Светлост,
Сан и Мрак...
Сфере у којима обитавамо туђом вољом
и настављамо нечији живот,
дело су руку,
које су део природе.
И наш вид
и корак којим га пратимо,
да бисмо превалили наше време,
слике које стварамо у свести
да бисмо их пренели у нечију подсвест
у неко будуће памћење,стижу нам однекуд...од Неког
Да бисмо одржали привид
да смо и ми део свега..
Од полена до заметка и зрења..
Наше је да усетимо глад,
да знамо чиме је можемо утолити
и не затуримо семење којим и себе обнављамо..
Јер у свеколикој општости
да бисмо били садржај нечега
не смемо прекинути процес
свог и свег постојања,а да ли је тако...

четвртак, 6. мај 2010.

Reče jedan,a poješće ga mnogi,nema razloga,a ja ga u njegovom stavu podržim,ovo ima smisla kao smisleni deo života koji smo izgubili,jebeš sve,a  nemajući šta drugo da radimo,pa se puštamo niz reke koje  nismo ni upoznali,pentramo se po mozgovima koje pokušavamo razumeti,jebeš sve,ali zbog čega,imaš svoj život,gaji ga možda i poraste,šta te boli kurac za druge,drugačije,pa kažem više sebi no drugima,da je bio trenutak u kome se shvatalo,razumevalo,pokušavalo,danas je izgubilo logike
sve može i bilo kada i bilo gde....


.... tako je tiho,umrla mi je duša,
skloni me sa kiše,rastapam se
neustrašiv je onaj kome zore u noć dolaze
vreme je tu ispred,
vrata se ukazuju,tvoja dobronamernost me plaši
pogled za dar.ali ne i večeras,večeras je noć
beskrajno dugo izčekivanje

...odlazim sa tobom na reku

zadnje osluškivanje reke,kada se vratimo biće jutro
tako je tiho.......

govorim ti istinu,samo ona ne ostavlja onog koji je napustio sve,
čuvaj se,čuvaj zanesenost očiju..
očiti je tvoj dar da mašta uvek bude rado rođena,
vitkost tela,tako poželjna
i koračaj tiho,tiha je noć
osluškuj ovaj zvuk koji vodi te,tako daleko

субота, 1. мај 2010.

Кад потамни месец,
кад густи ваздух ноћи поприми металну боју свитања,
чиним,
знам да чињење ми доноси тебе,
далеко од очију знатижељника,
претражујем терен што настаје,
свестан неизвесности тренутка,
волео  бих када би била ту............
Птице у јатима одлазе,зар не видиш-.....
Да загрејеш ме,пробудиш уснулу душу.чујеш ли
мој поглед....
Беспућа очекују да престанем,
али тело твоје ми говори,сјај из очију проклиње,
тражиш слободу,
слободу за све што чиним,слободу,
јер волиш,знаш да покрећеш заробљену машту и отете снове...
А не знаш ми корак,
тишину што чини ме,
мој мотив који гони ме,ветрови на планини,
тако бих те желео упознати.занавек задржати...
Јер мирне реке долазе са високих планина,попнимо се
високо,додирнимо небо....
svi imaju pravo na tebe..................................