уторак, 15. новембар 2011.

sa tobom,slivam se niz stubove koji podupiru reku,da ne padne na ljude
susrećemo se reka koja ne bi trebala da pada na ljude,ali ja možda nisam čovek
zar me nisi sanjala noćas,visoko iznad nas samih,sve zbog ničega,da li zaista želiš
doneću ti vode iz hladne reke,možda ti zlovolju otera ili navuče prehladu,svakako promeniće ti tok
jer tvoje dubine su sada i moje dubine a ja ih ne želim,čuješ li me,ne želim
moje su noge dorasle plićaku,do čukljeva,tako si mi govorila,da se ne pokvasim isuviše,
posle će boleti,to ostavlja tragove,besmislene poglede kroz susrete,
 to strast stavlja na pijedestal ozbiljnih oštećenja,od koje se gube susreti realnosti,omiljena IGRA za zaljubljenike,ali mi nismo zaljubljeni,primećujem da klizim,slivam se niz stubove,duboko
možda ne pronađem  nista sto ce me podsecati,odlucim se za dalje,rekom ....

недеља, 13. новембар 2011.

tresak,podrhtavanje,otvaraju se,dolazi iz bliza,zvuk koji menja percepciju razmisljanja
kolotecina ustupa mesto za izazove misli,spontano se naginjem nad ponor,kraj,konacno,ponovo cujem jasno i vidim glasno,trne mi ruke i noge,ili ti udovi,glava puna elektriciteta,Ajnstajn je ponovo u meni,bar njegova frizura,malo li je od jednog genija koji je hteo da izigrava Stvaraoca i Unistitelja u humane svrhe,cemu su sve bile okrenute besmislene ideje da cemo jednog dana prestati da se obnavljamo,putujuci iz tela u telo,kao izgubljene duse u potrazi za konacnom,sopstvenom kucom,koja ce se jednog dana poistovetiti sa nagonom i instiktom,konacno se oslobadajuci predrasuda koje je stvorilo imaginarno drustvo,obnavljajuci svoju vezu sa prirodom,stapajuci se sa istom,davajuci joj ili uzimajuci od nje,istom merom,ravnoteza,RAVNOTEZA....i dalje sam tu.....

петак, 11. новембар 2011.

Nekako mi uvek bio blizak,drag,razumeo sam osecaje sto ih je prenosio,slava kralju,umro je Petar Kralj