петак, 9. децембар 2011.

Tesko je odoleti porivu,slazem se,tesko je odrzati distancu,prenemazem se
posle igara i prolivene krvi nema nevinih nit naivnih,svaka rec odstoji na tasu vage,
da vreme protumaci njenu vrednost,da joj doda rep ili oduzme rog
Da li mi je zaista to trebalo,da,bez toga ja ne bih ostao ono za sta me u predstavi igraju moji glumci
i da li je to ispunilo moja ocekivanja,pa svakako,zar nisam rekao da je tesko odoleti porivu da se nista ne ocekuje,tako da sve igre tela i sva sakacenja duse,dodu kao aplauz na premijeri
Iako znam da glavni glumac boluje od neizlecive treme da bi ponekad nesto moglo da pode po dobru,pa to poremeti njegovu uhodanu melaholicnost i ravnodusnost
Ali sve ce se jednog dana spojiti ili nestati sa nepotvrdenim mitom
Da li je tesko odoleti porivu,da li tesko odrzati distancu,da li je tesko dopustiti samome sebi,tako da sve igre postanu necega deo,u cemu se uziva ili ostanu samo predivna uspomena,i isto tako,u kojoj se uziva....
zar ja to znam?

петак, 2. децембар 2011.

LEONARD COHEN


"Democracy"

It's coming through a hole in the air,
from those nights in Tiananmen Square.
It's coming from the feel
that this ain't exactly real,
or it's real, but it ain't exactly there.
From the wars against disorder,
from the sirens night and day,
from the fires of the homeless,
from the ashes of the gay:
Democracy is coming to the U.S.A.
It's coming through a crack in the wall;
on a visionary flood of alcohol;
from the staggering account
of the Sermon on the Mount
which I don't pretend to understand at all.
It's coming from the silence
on the dock of the bay,
from the brave, the bold, the battered
heart of Chevrolet:
Democracy is coming to the U.S.A.

It's coming from the sorrow in the street,
the holy places where the races meet;
from the homicidal bitchin'
that goes down in every kitchen
to determine who will serve and who will eat.
From the wells of disappointment
where the women kneel to pray
for the grace of God in the desert here
and the desert far away:
Democracy is coming to the U.S.A.

Sail on, sail on
O mighty Ship of State!
To the Shores of Need
Past the Reefs of Greed
Through the Squalls of Hate
Sail on, sail on, sail on, sail on.

It's coming to America first,
the cradle of the best and of the worst.
It's here they got the range
and the machinery for change
and it's here they got the spiritual thirst.
It's here the family's broken
and it's here the lonely say
that the heart has got to open
in a fundamental way:
Democracy is coming to the U.S.A.

It's coming from the women and the men.
O baby, we'll be making love again.
We'll be going down so deep
the river's going to weep,
and the mountain's going to shout Amen!
It's coming like the tidal flood
beneath the lunar sway,
imperial, mysterious,
in amorous array:
Democracy is coming to the U.S.A.

Sail on, sail on ...

I'm sentimental, if you know what I mean
I love the country but I can't stand the scene.
And I'm neither left or right
I'm just staying home tonight,
getting lost in that hopeless little screen.
But I'm stubborn as those garbage bags
that Time cannot decay,
I'm junk but I'm still holding up
this little wild bouquet:
Democracy is coming to the U.S.A.


....za inspiraciju i komunikaciju,hvala Čarna

уторак, 15. новембар 2011.

sa tobom,slivam se niz stubove koji podupiru reku,da ne padne na ljude
susrećemo se reka koja ne bi trebala da pada na ljude,ali ja možda nisam čovek
zar me nisi sanjala noćas,visoko iznad nas samih,sve zbog ničega,da li zaista želiš
doneću ti vode iz hladne reke,možda ti zlovolju otera ili navuče prehladu,svakako promeniće ti tok
jer tvoje dubine su sada i moje dubine a ja ih ne želim,čuješ li me,ne želim
moje su noge dorasle plićaku,do čukljeva,tako si mi govorila,da se ne pokvasim isuviše,
posle će boleti,to ostavlja tragove,besmislene poglede kroz susrete,
 to strast stavlja na pijedestal ozbiljnih oštećenja,od koje se gube susreti realnosti,omiljena IGRA za zaljubljenike,ali mi nismo zaljubljeni,primećujem da klizim,slivam se niz stubove,duboko
možda ne pronađem  nista sto ce me podsecati,odlucim se za dalje,rekom ....

недеља, 13. новембар 2011.

tresak,podrhtavanje,otvaraju se,dolazi iz bliza,zvuk koji menja percepciju razmisljanja
kolotecina ustupa mesto za izazove misli,spontano se naginjem nad ponor,kraj,konacno,ponovo cujem jasno i vidim glasno,trne mi ruke i noge,ili ti udovi,glava puna elektriciteta,Ajnstajn je ponovo u meni,bar njegova frizura,malo li je od jednog genija koji je hteo da izigrava Stvaraoca i Unistitelja u humane svrhe,cemu su sve bile okrenute besmislene ideje da cemo jednog dana prestati da se obnavljamo,putujuci iz tela u telo,kao izgubljene duse u potrazi za konacnom,sopstvenom kucom,koja ce se jednog dana poistovetiti sa nagonom i instiktom,konacno se oslobadajuci predrasuda koje je stvorilo imaginarno drustvo,obnavljajuci svoju vezu sa prirodom,stapajuci se sa istom,davajuci joj ili uzimajuci od nje,istom merom,ravnoteza,RAVNOTEZA....i dalje sam tu.....

петак, 11. новембар 2011.

Nekako mi uvek bio blizak,drag,razumeo sam osecaje sto ih je prenosio,slava kralju,umro je Petar Kralj

понедељак, 25. јул 2011.

probudio sam se u strahu,cele noci si mi govorila istinu
od nje ne mogu pobeci,od nje ne želim pobeći
ti si tako uporna da dosadno je
tvoje su ruke grube da dosadno je
tvoji su pogledi grubi da dosadno je pa ipak me pitaš
šta ja mislim o tome,otići ću daleko od tebe radi tebe

kada si postala tako naporna,
iz jednog oblaka koji je sakrivao sunce i donosio kišu
oblikovao vreme,kada si postala tako dosadna
ja ne želim tako da uzalud ti hoćeš

i dalje u podsvesti ja volim jednu malu gugutku,možda mi se vrati,možda me ponovo pronađe

недеља, 15. мај 2011.

negde sam procitao da strasni cuvari stvarnosti,ustvari nisu stvarni pa sam se poveo idejom da njihovo nepostojanje obelodanim svetu koji je sa pravom,uostalom kao i ja,verovao da oni postoje,shodno tome kazem,strasni cuvari stvarnosti ne postoje jer stvarnost ne postoji kao trenutak u kom upravo defenisemo mogucnost postojanja ili nepostojanja,ono sto sada ucinis to si ti i to generise tvoju stvarnost,oblikuje je kao tvoju.....zamara ovo ali necu da brisem post,mozda me jednog dana podseti sta sam hteo da ucinim predasnjem trenu koji nije postojao dok ga nisam prihvatio kao moj stvarni  trenutak

недеља, 17. април 2011.

Pista i ja smo opet decki,matori,ali je zvuk koji volim opet ,ucinio boljom stvarnost......
Bjesovi,Kanda,Darkwood.....uzdravlje

четвртак, 24. фебруар 2011.

pratioci moji,vreme je da sagledamo stvari na nacin prikladan ljudima,








dosta je bilo silovitih naleta i ubitacnih spustanja,plasim se da ce se racija raspadnuti,utihnuti









ali kovitlac vasih ne primerenih zelja,uzburkao je nemirne duhove
zelim da sve napustim,da ne gledam vas vise


субота, 19. фебруар 2011.

kad sAm sam,i kazem ti da cemo ploce slusati,i bice nas,bas,sestoro najmanje,The doors i ja i ti,a ti ne verujes da ce to biti slika ljubavi,tada,radi tebe pozvacemo komsije da raspale alter da nas sneg ne prekrije,punija ljubavi stranger people,i tako,od kad nisam cuo movement for that girl....prakticno

недеља, 13. фебруар 2011.

beskrajno,beskorisno i besmisleno

beskrajno tumaram,nikada te neću susresti,putevi su učinili daljine nesavladivim
i dopuštam da odmakneš se daleko,kroz svakodnevnost,dopuštam da izteče želja
koristim nerazgovetnost da bih sebe zaklonio od ponora svesti,beskorisnosti
čemu reči služe,misli da pretoče u zvuk,ali to nije muzika,to je horsko zavijanje vukova
kako li sam se tamo zatekao,da cujem zvuk
razmisljam cemu toliko zelje ni oko cega,pa shvatim,mozda ti ne razumes
ovo je rat izmedu kralja i kraljice,na kraju krajeva,jebem ih sve
nikako da nam podare naslednike,da se ogledamo od njih,da shvatimo...

субота, 29. јануар 2011.

Ivica Milanovic Јануар 27 у 2:15 по подне
divisio joy,moj jedan i jedini,prosvetli se,transmision,dead souls,no love lost itd......17km ...........freeway.....mora da se tada sticala neophodna kondicija za razdoblja koja su nailazila,vidiš,znao sam da postoji neka fora,dugotrajnost je trajna osobina dok ne umreš,nadam se da noćas nisam lupetao više no obično,krug se ne zatvara....,na cave-u u areni bilo je strasno ok,uživao....pozdrav
Čarna Marković Јануар 27 у 7:10 по подне Пријави
trenutno nisam in that mood, vidi im samo naslove pjesama.
radije se prosvjetljujem sa fat freddies drop i antenatom.
i need some soulsshining.
ubiti se je kukavicki.
(i sta ako tamo isto je?)
mada, neki ljudi odrade svoje
i onda im je ic´.
cava sam gledala nekad davno,
ponavljala: pogrijesi.
nisi uopste lupetao.
za inace ne znam. 
Ivica Milanovic Јануар 27 у 8:03 по подне
ma curtiss yan,inače pevač pominjanog benda,bolovao lik od šizofrenije i u stepenu kada se bolest razvila otkinuo se,vidiš da mora da imaš neku falinku da bi se ekspresijom drugačijeg viđenja sveta izrazio o istom,ovde se svakako zajebavam,nego eto,i dalje pijančim,to kod mene traje tako dan,dva,istrezniš se pa na posao,sve ono osmeh,ljubaznost,maštovitost i pre svega podanost,ali koliko nismo birali toliko smo i dozvolili,nadam se da ti ne smeta moja nekostruktivnost kod uobličavanja toka rečenica...i tako to,izkucam deo slova za deo dana,ili ti noći,i hodaj... 
Čarna Marković Јануар 27 у 11:07 по подне Пријави
Falinka je osjecati, to se danas medicinira ovim ili onim lijekovima, sve lijepo po receptu, pa onda moze osmijeh, ljubaznost, mastovitost i presvega podanost gonicima robova.
Ne smeta mi tvoja nekonstruktivnost, to je stream of consciousness, revolucionarni u istoriji knjizevnosti. Kakva, tacka, kakav zarez. Kao meni drag Antionio Lobo Antunes, on tako vozi, pa ko ga stigne.
Dozvolili smo previse, ali dobro je dok vidimo da je tako. 
Ivica Milanovic Јануар 28 у 5:11 по подне
Uobličavanja tokova svesti učine nas drugačijim,od nas samih,od ljudi pored nas,nekada u tome pronađemo smisao,to nas ojača u našoj odluci kojom smo proizveli takvo stanje,pa ipak,toliko puta ponovimo greške kojima smo dozvolili da okolina utiče na naše postupke,svakako da je dobro dokle god prepoznajemo sopstveno,to ostavlja mogućnost za novi početak,stvaranja u kojima uobličavamo sebe,putem neprestane promene,kao tok vremena kome pripadamo....and so, the show must go on, now we are on the scene, the story has changed and our role in them

петак, 14. јануар 2011.

хоћу да схватим,да ли ме разумеш ти,колико ћу јебених дана,ноћи,да будан сањам о теби,довољно је ,говорим сваки пут када осетим да не могу више себи да допустим,опет сањам,лутам,хеј,ејјј,хо
када видиш сличност,не то није твоја личност,твој немир је једини....
буди ми друг,ортак,љубавница,немој да ми будеш жена,птица кукавица....
јер не могу да ти тада верујем,верујем,верујем,а не могу да ти не верујем,разумеш ли...
кораци од олова ти кораци снова,избезумљен,требаш ми и не волим те
у проклетом сукобу,превирању,трењу,никад миру,проклетом поштењу,
ми треба да нестанемо,
јер постојимо,
стојимо,
 боримо се јер се бојимо,
хоћеш ли стати једног дана,закопати ратничке боје,хоћеш ли знати
хејјјјјјјјј,хо,ејјјјјјјј,lets go,in the pass....

недеља, 9. јануар 2011.

..stvari koji oblikuju nasu stvrnost,koliko su svesne da to zaista i cine a da nisu oblici,spontanoscu kada cine stvarnost,daleko je istina kroz koju se svi smejemo,ne postoji,dodir nje nas sve boli,uciniti,