петак, 31. децембар 2010.

traziću da odćutiš pet minuta pre svake izgovorene reči
kroz tebe vetar ispisuje stihove
znam da ćeš zaboraviti prve,početne....
znam da ćeš odustati,prevaliti dugačak put kroz vreme
 na kraju reći da je bilo puno bezvrednih reči,rečenica,
bezglavih i patetičnih stihova
jer nakon svega,
godine su  napunile borama naše snove
izvini,ja ti zaista ne mogu pomoći,putujem,tražim svoj put
povrediću te a ne želim to,Opet kucam,tišina i muk,
nema nikoga na vratima
ko će me pustiti,kome ću se vratiti,nema razloga za to
MISLIM da bio sam možda srećan,nekada pre,možda već juče,ali
vrištim jer znam,ljudi odlaze zato što su naljbolji,istina je sva
požuteli listovi od vremena će se sećati
jer jednog dana biće opet dobro,sada bih da vrištim,da izađem ja,izvini...

петак, 24. децембар 2010.

tvrdoglava utvaro skamenjenih očiju,spuštaj jedra,mirno je more
ali dosadno je kapetane,sidro gore(bodler)
bezbrižno kraj nje leži pas što već noćima traži glas,ogluveo do besmisla
tvoja ljubav je tek po neka nit izlazećeg sunca,kraj i početak

zaboravi osecaj vezan za bolni  stomak,svima je hrana usla na pupak M.Mladenovic
bezbojni chillout tumara mi mislima,količina reči,neizgovorena,tražim način da se setim,otvorim vrata zaborava
beskrajno su duga ova putovanja,uobliči mi dušu da ne protekneš bez sećanja
grešim kada govorim i grešim kada ćutim,grešim kada te volim i kada ne činim to,grešim zato što opraštam


ne mogu da budem čovek na otrgnutoj krilatici
ni predani putnik,namernik
slova se mimoilaze u susretima
kao ja i ti u dodirima
ko još očekuje susrete u zoru
proteklo je vode u morima
ali drag je osećaj zaborava
kada nestanem sa snovima
hoćeš li me se sećati kada se više ne budeš sećala,draga


ostao je taj procep kroz koji uvek možeš da promoliš glavu  i sjebeš mi dan,
dugo sam razmišljao o načinu na koji da ga učinim za tebe nevidljivim,
i uvek sam dolazio do zaključka da on osim za tebe i ne postoji,
ali pošto ti postojiš u talasima,
sa vremenom sam zavoleo njegovu penušavost,kada se razbija od stene
nagoveštavajući tvoj dolazak,taj prasak,beskrajno plavetnilo
čudesni sjaj koji se pojavljuje da mi sjebe dan.