субота, 30. јануар 2010.


LICE TVOJE;forme radi,ucini mi,mesec je izabrao nas,mi dolazimo sa plimom,secanja ne blede,osecaj da pohodis mesta znana samo nama
ZAR cutis kad govoris tako glasno,ZAR ne cujem to sto cujem,da li ces ODGOVOR dati ti ili cu ja po ODGOVOR doci,zanemeo ili ucutao cinim da SLOBODNA ljubav ostane SLOBODNA
LICE TVOJE;govor koji recima pridaje ZNACENJE,ali ti si tako neuhvatljivi deo ceznje,deo SNA koji je prestao da POSTOJI ,zasto laz postaje nesto cega se vise ne bojim,da li je ONA deo SLOBODNE neustrasive,nepokolebljive,stvorene sa mesecom,ucinjena od NJIH da bude NASA,vecnost je plima koja ce nas podsecati
LICE TVOJE;prolazim kroz sustinu tvog DVOSMISLENOG,koraka lakog,neobavezujuceg
istrazujem mogucnost GRESKE,odakle je dopirala SVETLOST ako je mesec bio pokriven oblacima,
plima nas je spojila,plima nas je odvojila,ostao je sladak ukus VODE
uspomena na BEZGRESNOST,pocetak POCETKA
LICE TVOJE;snagom VOLJE,dopustas da lutam ne ocekujuci a NADATI SE
zar iskrenost moze biti NEISKRENA,U ODELU koje JE OSTALO,dogada se prirodni proces,tezina neizgovorenog...lako je CUTATI
ZAISTA,reci se povlace,ostaje moje i tvoje,secanje
kazem,prestani da lutas,susresces me,MESEC je iznad NAS...TVOJE lice

Probudim se nocu,ne razumem koliko je sati,zubori napitak u mome telu sto sam ga predhodnu noc popio,sa telom sastavio,na ocigled svakodnevnosti pobegoh u iluziju,prastanjem sa bojama i zvukom otidoh u kroz samoupoznavanje ,u nemi,crno beli tren.Pogled ka ogledalu,sta ja uopste trazim tu,iz ociju iskre zadovoljstva,brinem za tebe,moje sada.Nikog da pozove tisinu sa mojim imenom,krecem se,hej maglo,silino,grom govori,cujem da grmi reci,kisa rastapa cipele,bos tumaram kroz bodljikavo siprazje,pretoplo je,moja soba jebeni svet,siguran sam,da li sam siguran,vrata od pakla odmah u
susedstvu,vrata od kompromisa,kakva iluzija,ehej smesni ljudi,vi sto citav zivot ocekujete cuda duboko uvaljeni u svoje nista,zoves me da vratim se,pa danas sreco,zar da pocastvovan budem kada nisam tu,oprosti,objasnicu,koja gomila govana,jane says,a gonna get...procitah tekstove,ljubazno se zahvaljuje,dosipam pice,iz ociju je iskre odaju,svida joj se moje vino,ljubazno zahvaljuje,govori mi po ko zna koji put,tu istu tuznu pricu,ooo kakav bol,opet se zahvaljujem(muka mi je i da pomislim koliko nekad ne zelim nikog da uvredim,a imam razloga)no ipak nakon mog vina i njene srceparajuce porozne sustine,spustismo se do dna,lezeci ledima okrenuti ka svemiru, zakljucismo da smo otudeni,neke zvezde govorile su umesto mene,ja sam slusao,slusao,kada sam se probudio nisam razumeo koliko je sati i koji kurac trazim na podu u bilo koje vreme...

петак, 29. јануар 2010.


(jedno pivo=10min 6piva=1h 24h=144piva)
...zabelelo ovih dana,u pokusaju da potvrdim aluziju o prolaznosti vremena citirajuci filozofske misli(zlatnog teleta prim.prev.uspavanost vecinu ljudi novcem,laznim i nastranim idejama(politika,filozofija,seks,rocknroll,umetnost),panicnog ocekivanja apokolipticnog kraja,usled sve vecih iscrpljivanja prirode...itd
Ne sastoji li se,uostalom,narod iz individua koje se nalaze na razlicitom stupnju zrelosti,u procesu individuacije u kome se od individue postaje licnost.Postavlja se presudno pitanje kakvog udela ima covek,kao individua,u dramaticnoj borbi dobra i zla,ucinjenog,ispunjenog,ostvarenog,koliko zaista cini i koliko veruje.Koliko je covek svestan svoje uloge,odgovornosti u dramaticnom,cesto tragicnom,njegovom sopstvenom zivotu.Jer ako covek ocekuje da ce neko drugi poboljsati njegov trenutni(svakako prolazni)zivotni put,zar ta zavisnost,nemogucnost,ne cini ga tako podobnim za razne prevare sa svih strana,vera,religija kao vera,partija,kafana,svaki vid pripadnosti koja ga odvaja od sustinskog,a sustinu cini da je odgovoran za sebe.Sve drugo je izbegavanje odgovornosti i dehuminizirajuca sila,jer sve drugo ojacava pojedinca u njegovoj predstavi da je samo *pojava*u nekoj drami koju je napisala anonimna moc.Anomnimna moc koja proizvodi u pojedincu osecanje otudenosti,za neke ljude predstavlja slucaj,pa i apsurd,za druge medunarodnu zaveru,za trece delovanje Sotone a za cetvrte jos uvek nedovoljno razvijenu svest i samosvest kod ljudi o daru slobode,mogucnost izbora koji stoji svakom coveku kao verovatnoca ali i ne kao realizovano stanje....24h=144piva 144piva=7gajbi+4piva ili 6480din ali ne retko i smrt....Uzdravlje i ziveli.....

orlovsko gnezdo

Predpostavljam,vremenski neodredeno,koliko je trebalo da se preselimo iz forme dijaloga i vec postanemo monolog kojim se obracamo trecem licu..
Pravo je svakog i neotudivo je da koristi reci kako mu volja,zagarantovana sloboda kretanja i govora,pa ipak,komentar koji se nadovezuje na to pravo je takode neotudivo pravo svakog pojedinca da komentarise sve i to kako zeli,sta zelim da kazem,monolog je jednostavno neizostavan cim sedis na kompu i kucas,obracas se prvenstveno sebi,ali takode ti imas neku potajnu nadu da to sto ti pises nekako ce i zainteresovati jos nekog pa samim tim ti pises i tom nekom trecem licu,tvom citaocu...a ko je tvoj verni citaoc,smem li da se usudim da kazem da si oduvek to bio samo ti,od pocetka pa nadalje,dokle god to imalo put...sam sebi postavljas ciljeve sam svoje ciljeve gazis i trazis nove dostupnije trenutku,sam stvaras nove vidokruge kroz koje odredenog trena ne mozes da vidis,zapitkujes sebe a odgovor trazis od drugih,lutas sa nadom da ces sresti nekog slicnog sebi a ne razumes da samog sebe trebas upoznati,koliko dugo pentrao se po krovovima susednih kuca a nijednog trenutka ne pozeleo da udes u sopstvenu,moze se stvoriti prica,ni iz cega i ni od cega,potrebno je vreme,bas ono koji neki opisuju kao prolazno a neki ga zbog svoje prolaznosti mere u apoenima,ima vremena,da ga nema nikada ne bi pomislio da mi je dosadno,ali nema zelje,ciljevi su se izhabali,putevi u beskonacnom krugu previse puta sudarili,ali cu ipak reci,ima nade,mangupi su uspeli pobeci,svakodnevnica....u zdravlje

четвртак, 28. јануар 2010.

Smrti,kapetane stari,sidro gore!!
Dosadno je ovde.Smrti?Spremimo se!
Ako boje tusa nebo je i more.
Nasa znana srca svetle zrake nose.
Naspi nam taj otrov,da nas krepi snazno.
Zelimo,dok mozak pali cudo ovo
u bezdan,do pakla,raja,nije vazno
na dno nepoznatog,da nademo novo!!!
Smrti,kapetane stari,sidro gore!!

Sarl Bodler