субота, 30. јануар 2010.


LICE TVOJE;forme radi,ucini mi,mesec je izabrao nas,mi dolazimo sa plimom,secanja ne blede,osecaj da pohodis mesta znana samo nama
ZAR cutis kad govoris tako glasno,ZAR ne cujem to sto cujem,da li ces ODGOVOR dati ti ili cu ja po ODGOVOR doci,zanemeo ili ucutao cinim da SLOBODNA ljubav ostane SLOBODNA
LICE TVOJE;govor koji recima pridaje ZNACENJE,ali ti si tako neuhvatljivi deo ceznje,deo SNA koji je prestao da POSTOJI ,zasto laz postaje nesto cega se vise ne bojim,da li je ONA deo SLOBODNE neustrasive,nepokolebljive,stvorene sa mesecom,ucinjena od NJIH da bude NASA,vecnost je plima koja ce nas podsecati
LICE TVOJE;prolazim kroz sustinu tvog DVOSMISLENOG,koraka lakog,neobavezujuceg
istrazujem mogucnost GRESKE,odakle je dopirala SVETLOST ako je mesec bio pokriven oblacima,
plima nas je spojila,plima nas je odvojila,ostao je sladak ukus VODE
uspomena na BEZGRESNOST,pocetak POCETKA
LICE TVOJE;snagom VOLJE,dopustas da lutam ne ocekujuci a NADATI SE
zar iskrenost moze biti NEISKRENA,U ODELU koje JE OSTALO,dogada se prirodni proces,tezina neizgovorenog...lako je CUTATI
ZAISTA,reci se povlace,ostaje moje i tvoje,secanje
kazem,prestani da lutas,susresces me,MESEC je iznad NAS...TVOJE lice

Нема коментара:

Постави коментар