недеља, 13. фебруар 2011.

beskrajno,beskorisno i besmisleno

beskrajno tumaram,nikada te neću susresti,putevi su učinili daljine nesavladivim
i dopuštam da odmakneš se daleko,kroz svakodnevnost,dopuštam da izteče želja
koristim nerazgovetnost da bih sebe zaklonio od ponora svesti,beskorisnosti
čemu reči služe,misli da pretoče u zvuk,ali to nije muzika,to je horsko zavijanje vukova
kako li sam se tamo zatekao,da cujem zvuk
razmisljam cemu toliko zelje ni oko cega,pa shvatim,mozda ti ne razumes
ovo je rat izmedu kralja i kraljice,na kraju krajeva,jebem ih sve
nikako da nam podare naslednike,da se ogledamo od njih,da shvatimo...

субота, 29. јануар 2011.

Ivica Milanovic Јануар 27 у 2:15 по подне
divisio joy,moj jedan i jedini,prosvetli se,transmision,dead souls,no love lost itd......17km ...........freeway.....mora da se tada sticala neophodna kondicija za razdoblja koja su nailazila,vidiš,znao sam da postoji neka fora,dugotrajnost je trajna osobina dok ne umreš,nadam se da noćas nisam lupetao više no obično,krug se ne zatvara....,na cave-u u areni bilo je strasno ok,uživao....pozdrav
Čarna Marković Јануар 27 у 7:10 по подне Пријави
trenutno nisam in that mood, vidi im samo naslove pjesama.
radije se prosvjetljujem sa fat freddies drop i antenatom.
i need some soulsshining.
ubiti se je kukavicki.
(i sta ako tamo isto je?)
mada, neki ljudi odrade svoje
i onda im je ic´.
cava sam gledala nekad davno,
ponavljala: pogrijesi.
nisi uopste lupetao.
za inace ne znam. 
Ivica Milanovic Јануар 27 у 8:03 по подне
ma curtiss yan,inače pevač pominjanog benda,bolovao lik od šizofrenije i u stepenu kada se bolest razvila otkinuo se,vidiš da mora da imaš neku falinku da bi se ekspresijom drugačijeg viđenja sveta izrazio o istom,ovde se svakako zajebavam,nego eto,i dalje pijančim,to kod mene traje tako dan,dva,istrezniš se pa na posao,sve ono osmeh,ljubaznost,maštovitost i pre svega podanost,ali koliko nismo birali toliko smo i dozvolili,nadam se da ti ne smeta moja nekostruktivnost kod uobličavanja toka rečenica...i tako to,izkucam deo slova za deo dana,ili ti noći,i hodaj... 
Čarna Marković Јануар 27 у 11:07 по подне Пријави
Falinka je osjecati, to se danas medicinira ovim ili onim lijekovima, sve lijepo po receptu, pa onda moze osmijeh, ljubaznost, mastovitost i presvega podanost gonicima robova.
Ne smeta mi tvoja nekonstruktivnost, to je stream of consciousness, revolucionarni u istoriji knjizevnosti. Kakva, tacka, kakav zarez. Kao meni drag Antionio Lobo Antunes, on tako vozi, pa ko ga stigne.
Dozvolili smo previse, ali dobro je dok vidimo da je tako. 
Ivica Milanovic Јануар 28 у 5:11 по подне
Uobličavanja tokova svesti učine nas drugačijim,od nas samih,od ljudi pored nas,nekada u tome pronađemo smisao,to nas ojača u našoj odluci kojom smo proizveli takvo stanje,pa ipak,toliko puta ponovimo greške kojima smo dozvolili da okolina utiče na naše postupke,svakako da je dobro dokle god prepoznajemo sopstveno,to ostavlja mogućnost za novi početak,stvaranja u kojima uobličavamo sebe,putem neprestane promene,kao tok vremena kome pripadamo....and so, the show must go on, now we are on the scene, the story has changed and our role in them

петак, 14. јануар 2011.

хоћу да схватим,да ли ме разумеш ти,колико ћу јебених дана,ноћи,да будан сањам о теби,довољно је ,говорим сваки пут када осетим да не могу више себи да допустим,опет сањам,лутам,хеј,ејјј,хо
када видиш сличност,не то није твоја личност,твој немир је једини....
буди ми друг,ортак,љубавница,немој да ми будеш жена,птица кукавица....
јер не могу да ти тада верујем,верујем,верујем,а не могу да ти не верујем,разумеш ли...
кораци од олова ти кораци снова,избезумљен,требаш ми и не волим те
у проклетом сукобу,превирању,трењу,никад миру,проклетом поштењу,
ми треба да нестанемо,
јер постојимо,
стојимо,
 боримо се јер се бојимо,
хоћеш ли стати једног дана,закопати ратничке боје,хоћеш ли знати
хејјјјјјјјј,хо,ејјјјјјјј,lets go,in the pass....

недеља, 9. јануар 2011.

..stvari koji oblikuju nasu stvrnost,koliko su svesne da to zaista i cine a da nisu oblici,spontanoscu kada cine stvarnost,daleko je istina kroz koju se svi smejemo,ne postoji,dodir nje nas sve boli,uciniti,

петак, 31. децембар 2010.

traziću da odćutiš pet minuta pre svake izgovorene reči
kroz tebe vetar ispisuje stihove
znam da ćeš zaboraviti prve,početne....
znam da ćeš odustati,prevaliti dugačak put kroz vreme
 na kraju reći da je bilo puno bezvrednih reči,rečenica,
bezglavih i patetičnih stihova
jer nakon svega,
godine su  napunile borama naše snove
izvini,ja ti zaista ne mogu pomoći,putujem,tražim svoj put
povrediću te a ne želim to,Opet kucam,tišina i muk,
nema nikoga na vratima
ko će me pustiti,kome ću se vratiti,nema razloga za to
MISLIM da bio sam možda srećan,nekada pre,možda već juče,ali
vrištim jer znam,ljudi odlaze zato što su naljbolji,istina je sva
požuteli listovi od vremena će se sećati
jer jednog dana biće opet dobro,sada bih da vrištim,da izađem ja,izvini...

петак, 24. децембар 2010.

tvrdoglava utvaro skamenjenih očiju,spuštaj jedra,mirno je more
ali dosadno je kapetane,sidro gore(bodler)
bezbrižno kraj nje leži pas što već noćima traži glas,ogluveo do besmisla
tvoja ljubav je tek po neka nit izlazećeg sunca,kraj i početak

zaboravi osecaj vezan za bolni  stomak,svima je hrana usla na pupak M.Mladenovic
bezbojni chillout tumara mi mislima,količina reči,neizgovorena,tražim način da se setim,otvorim vrata zaborava
beskrajno su duga ova putovanja,uobliči mi dušu da ne protekneš bez sećanja
grešim kada govorim i grešim kada ćutim,grešim kada te volim i kada ne činim to,grešim zato što opraštam


ne mogu da budem čovek na otrgnutoj krilatici
ni predani putnik,namernik
slova se mimoilaze u susretima
kao ja i ti u dodirima
ko još očekuje susrete u zoru
proteklo je vode u morima
ali drag je osećaj zaborava
kada nestanem sa snovima
hoćeš li me se sećati kada se više ne budeš sećala,draga


ostao je taj procep kroz koji uvek možeš da promoliš glavu  i sjebeš mi dan,
dugo sam razmišljao o načinu na koji da ga učinim za tebe nevidljivim,
i uvek sam dolazio do zaključka da on osim za tebe i ne postoji,
ali pošto ti postojiš u talasima,
sa vremenom sam zavoleo njegovu penušavost,kada se razbija od stene
nagoveštavajući tvoj dolazak,taj prasak,beskrajno plavetnilo
čudesni sjaj koji se pojavljuje da mi sjebe dan.