уторак, 11. мај 2010.

  1. Spontanost razvaljuje,čudni su ljudi oblika
sva ta odela od senki sastavljena..Sa bezanađem se stopismo,oholi posmatrači,
govorimo kroz metaforu,govor je tada jači
Dolazak davno zaboravljenog,čudesan  san
zver na vratima,tako draga,umiljata sva
nestajemo,nestajemo,tako svesno...

Evo duše,evo suza,mojih ruku i moijh nogu
evo mog tela sa mojom glavom,evo
Evo koraka,pokreta,evo slika
ali reči ne dam,moje su....

4 коментара:

  1. Uf, oštro!
    Drago mi je da si prešao na latinicu.
    Što da te ne pročita i neki putnik namernik iz Hrvatske ili Slovenije?
    I dalje mi je žao što ovaj blog nema posećenost koju zaslužuje.

    ОдговориИзбриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  3. U pravu si Kajzer,i za pismo i za posećenost,stim da na prvo mogu da utičem a drugo,sloboda izbora,možda ljudi čitaju,ali kao i ja,retko gde ostavljam komentare,tebi hvala u svako slučaju,živ bio i uzdravlje

    ОдговориИзбриши
  4. Hvala kajzer,za prvo uvek postoji mogućnost promene,a drugo je sloboda izbora...i da putnici namernici,uvek dobrodošli svi..uzdravlje

    ОдговориИзбриши